Crnoplodna Aronija (Aronia Melanocarpa L.), raste kao grm visok 1,5 – 2,5 m, bujnog je rasta, a rezidbom je oblikujemo i kao manje drvo. Nakalemljena na Jarebiku moze porasti i nekoliko metara ali je tada dosta teže brati. Njena posebnost je otpornost na  niske temperature i kasne proljećne mrazeve, a uspijeva i na manje plodnim zemljištma. Dobro podnosi sušu, otporna je na bolesti i štetočine, zato prskanje nije potrebno.

Sibirska Aronija kako je još zovu je listopadno drvo, koji možemo oblikovati i kao ukrasni grm koji cvjeta u maju bijelim cvetnim grozdovima. Oprašuju je pčele bumbari i vjetar, a u jesen listovi mijenjaju boju u crvene nijanse, pa se može gajiti i kao ukrasna biljka.

Aronija se svrstava u grupu jagodičastog (bobičastog) voća. Njena domovina je Sjeverna Amerika, dok je kao voćna vrsta najraširenija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza, pa je s toga zovu i Sibirska Aronija. Poznato je kako su posle nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi Aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba.

Plodovi rastu takođe u grozdovima, isprva su crveni, dozrevaju u Augustu kada postaju crni i slatko – trpkoga su ukusa. Sazrevaju brzo i ne opadaju, a rodnost je velika. Upotreba plodova je višestruka, a poznati su ljekoviti učinci zrelih plodova, koji pored prirodne boje – antociana, sadrži i vitamine A, B, C, kao i minerale koji su korisni za krvotok, normalizuju krvni pritisak, leče jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, arterosklerozu i druge bolesti.